Početkom 20. stoljeća kada je Tracycarpus wagnerianus prvi put donešen u Europu smatralo se da je on samo varijetet Tracycarpus fortunei.
Ali zbog svog jedinstvenog izgleda uvidjelo se da je sasvim posebna vrsta, iako su velike sličnosti između tih dviju palmi. I kod čusan palme deblo je obraslo vlaknima, ali listovi su joj zato vrlo kruti, manji, u osnovi nerazdjeljeni, zeleno-plave boje s bjeličastim vlaknima po obodu koji joj daju stalno ‘zaleđen’ izgled. Kod mlađih biljaka listovi su gotovo okrugli, dok kod starijih primjeraka postaju više ovalni. I kod mlađih i starijih biljaka listovi su relativno mali, od 45 do 65 centimetra u promjeru, dok su peteljke lista duge 60-70 centimetra. Zbog takvih listova i svog kompaktnijeg izgleda ova palma je izuzetno otporna na vjetar, čak i na jače udare. I čusan palma je dvodomna biljka, a cvjeta sitnim žutim cvjetovima koji dolaze u skupinama. Nakon cvatnje dolaze plodovi koji su mesnati ali i nejestivi.
Pretpostavlja se da izvorno dolazi s obronaka Himalaje pa sve do jugoistočne obale Kine i Japana kao i srodan mu T. fortunei. U divljini se više ne može naći, a kako je prvi put otkriven u Japanu gdje se uzgajao teško je reći da li je današnji oblik pravi ili je nastao u kultivaciji.
Čusan palma može narasti 3 do 6, a ponekad i do 10 metara visine, s promjerom debla 20-25 centimetra kada nije obrasla vlaknima baze listova. Ta se vlakna dugo zadržavaju na deblu.
Čusan palma voli sunčana i polusjenovita mjesta, te dobro drenirano i humusno tlo. Dobro podnosi sušna razdoblja, ali za zdravi izgled i brži rast biljci je potrebno osigurati dovoljno vode i hranjiva.
Prvih nekoliko godina palma sporije raste, a zatim godišnje može narasti 30-40 centimetara, pa se za 10 godina može dobiti palma u njenoj maksimalnoj veličini. Ima plitko korijenje, pa uz činjenicu da i sporije raste idealna je biljka za sadnju u teglama, a dobro podnosi i presađivanje.
Također ima veliku otpornost na niske temperature, do čak -18°C. Ali za razliku od T. fortunei na jadranskoj obali ove vrste palme gotovo i nema, premda zbog svoje otpornosti iznimno je pogodna za sadnju duž obale, čak na mjestima izloženima buri.
