Postoji preko 3 tisuće različitih vrsta, hibrida i kultivara rododendrona koji se već stoljećima uzgajaju u svijetu.
U prirodi se nalaze na gotovo svim kontinentima osim Afrike i Južne Amerike. Jugozapadna Kina i Nova Gvineja imaju najviše vrsta. Rod rododendrona uključuje zimzelene, poluzimzelene i listopadne vrste u širokom rasponu od patuljastih grmova do stabala visokih do 30 metara. U našim krajevima najčešće se uzgajaju grmovi od 0,5 do 2 metra visine.
Rododendroni se prvenstveno uzgajaju zbog ljepote cvjetova koji se javljaju već krajem zime pa sve do kasnog ljeta, ovisno o sorti. Cvatnja im je obilna i dugotrajna. Cvjetovi su skupljeni u brojne cvatove i dolaze u različitim nijansama crvene, ružičaste, ljubičaste, narančaste, žute i bijele boje, te mogu biti pjegavi, prošarani, jednostruki ili dvostruki. Cvjetovi su obično miomirisni i trubastog oblika.
Često dolazi do miješanja imena rododendron i azaleja, pa treba znati da azaleje spadaju u rod rododendrona. Sve azaleje su rododendroni, ali svi rododendroni nisu azaleje. Glavna razlika je što azaleje mogu biti i zimzelene i listopadne, do su rododendroni zimzeleni. Azaleje za razliku od ostalih rododendrona imaju sitniji tamnozeleni jajoliki list i nose skupine od nekoliko obično manjih cvjetova koji mogu biti jednostruki, a ponekad i višestruki.
Za dobar rast i razvoj rododendroni traže dobro drenirano, humusno i kiselo tlo koje ne sadrži vapno. Plitko se ukorijenjuju gustim spletom korijenja, pa treba paziti da se prilikom sadnje ne zasade preduboko. Zbog plitkog korijenja poželjno je prekrivanje malčem od lišća, kore ili borovih iglica kako bi se spriječilo isušivanje tla, te se ne bi smjela vršiti ikakvu kultivacija u zoni korijena. Većinu rododendrona ne treba orezivati, ali ukoliko orezujete najbolje je to učiniti odmah nakon cvatnje jer rododendroni stvaraju nove pupove za sljedeću sezonu ubrzo nakon cvatnje.
Ovisno o vrsti i sorti vole posve sunčane do duboko sjenovite pozicije. Većina kultiviranih rododendrona ipak preferira polusjenu. Rododendronima je potrebna vlažno tlo i ne toleriraju sušu, pa ih treba obilno zalijevati (poželjno kišnicom) osobito u ljetnim mjesecima gdje nema dovoljno prirodne vlažnosti. Pošto su otporni i na dosta niske temperature mogu se bez problema uzgajati i u kontinentu. Najbolje ih je saditi u proljeće ili jesen.