Picea glauca je velika zimzelena konifera porijeklom iz Alberte, jugozapadne Kanade gdje je prvotno otkrivena 1904. godine.
Prirodno stanište joj je dosta rašireno i na sjeveru SAD-a. Njen patuljasti kultivar, konika, naširoko je sađena i omiljena zbog kompaktnog i piramidalnog habitusa.
Konika je spororastući grm koji godišnje naraste u prosjeku 7-8 centimetra, a zrelost postiže nakon 20 godina kada može doseći visinu 2 do 3 metara (vrlo rijetko 4 metra), te širinu 1 do 2 metra. Habitus konike je vrlo specifičan. Ima pravilnu piramidalnu formu, raste kao konusni grm čije nježne, guste i sjajno zelene iglice stvaraju mahovinast, gusti, zbijeni, mekani izgled. Kruna je toliko gusta da je neprovidna. Iglice su tanke, kratke (do 1 centimetra) i tek slabo bodljikave. Novi mladi izboji svakog proljeća su mekani, sjajni i svjetlo zeleni.
Bijela smreka najbolje raste na posve sunčanom do polusjenovitom položaju, te vlažnom i dobro dreniranom tlu obogaćenom s organskom tvari. Odgovaraju joj kisela do neutralna tla. Ova patuljasta smreka dobro podnosi sušu, sol, ekstremne hladnoće i druge klimatske promjene. Produljeno izlaganje vrlo hladnom, suhom zimskom vjetru može uzrokovati oštećenje iglica i sušenje grančica. U područjima s vrućim ljetima treba pripaziti na pojavu crvenog pauka u sušnim periodima vegetacije. Kod starijih primjeraka može se dogoditi da pojedine grane počnu brže rasti i iglice biti veće, tj. vraćaju se svojoj originalnoj formi smreke (Picea glauca), pa je potrebno takve pojave ukloniti orezivanjem.
Kanadska patuljasta smreka preporučuje se za sadnju u kamenjarima, pojedinačnu i grupnu sadnju, u mješanim gredicama, posudama i ulaznim prostorima.
