Ovaj rod orhideja obuhvaća oko 60 tropskih vrsta i tisuće kultiviranih hibrida. Prirodno stanište Phalaenopsis orhideja je kroz cijelu jugoistočnu Aziju.
Većinom su epifitske, a nešto manje litofilne, odnosno da rastu na stijenama. Za razliku od većine drugih epifitskih orhideja one nemaju pseudolukovice već imaju uspravne rizome i zračno korijenje koji podupiru istovremeno samo nekoliko kožnatih, ovalnih ili eliptičnih zimzelenih listova.
Cvjetovi ovih orhideja nalikuju na noćne leptire u letu, pa otuda i njihovo ime izvedeno od grčke riječi phalaina, ‘noćni leptir’ i opsis, ‘liči’. Iz istog razloga često ih zovu i noćni leptir orhideje. Mnoge vrste rastu slobodno formirajući cvjetove koji su uobičajno smješteni u dvije široke klasifikacije – one s dugim, razgranatim stabljikama i delikatnim, zaobljenim, cvjetovima nalik na noćne leptire u svjetlijim bojama, te na one sa kratkim stabljikama i voštanim, oštrijim cvjetovima u širokom rasponu boja. Razdoblje cvatnje kreće se ovisno o vrsti od svega tjedan dana do nekoliko mjeseci.
Kultivirane vrste i hibridi Phalaeonopsis-a su znatno manje zahtjevne za uzgoj i lakše ponovno cvjetaju nego druge orhideje. Stoga su pored svoje ljepote postale omiljene kao sobne biljke, rezano cvijeće ili biljka na poklon.
Noćni leptir orhideje najbolje rastu na svijetlom mjestu bez direktne sunčeve svjetlosti i da je prostor dobro prozračan. Listovi ne bi smjeli biti tamno zeleni, već srednje zeleni što ukazuje na adekvatnu razinu svjetlosti koja omogućuje zdrav rast i razvoj, te sezonsku cvatnju. Većinu ovih orhideja treba uzgajati u supstratu koji se sastoji od usitnjene kore ili treseta, ili ju fiksirati na viseću drvenu plohu.
