U orhideje spadaju sve biljke iz porodice Orchidaceae koja je jedna od najvećih biljnih porodica.
Botaničari priznaju oko tisuću rodova koji u sebi imaju 20 do 30 tisuća vrsta, a broj njihovih hibrida svakodnevno se povećava. Orhideje su rasprostranjene u svim djelovima svijeta osim u krajnje arktičkim i pustinjskim predjelima. Najveći broj vrsta orhideja nalazimo na Himalajskom području Nepala, pa zatim u tropskim područjima prvenstveno Azije, Južne i Srednje Amerike, pa sve do arktičkog kruga u Patagoniji. Na prostoru Hrvatske raste više od 170 različitih vrsta orhideja i sve su strogo zaštićene.
Orhideje se lako razlikuju od drugih biljaka pošto dijele vrlo uočljiva obilježja kao što su bilateralna simetrija, brojni ‘povinuti’ cvjetovi, gotovo uvijek vrlo izmjenjena latica – usna (labellum), spojeni prašnici i tučci, te iznimno sitno i mnogobrojno sjeme.
Orhideje su zimzelene ili poluzimzelene trajnice koje se uzgajaju zbog prekrasnih i neobičnih cvjetova. Postoji velika raznolikost cvjetova, od nedavno otkrivene najmanje orhideje na svijetu iz roda Platystele nađene na prostoru Ekvadora čiji su cvjetovi od 0,5 mm vidljivi samo povećalom, do Cattleya warscewiczii orhideje s najvećim cvjetovima, pa do krupnih voštanih cvjetova najveće orhideje na svijetu Grammatophyllum speciosum koja raste do 3m u visinu i može nositi do 10 tisuća cvjetova.
Među orhidejama velika je strukturna raznolikost u cvjetovima. Neke orhideje imaju pojedinačne cvjetove, dok većina ima grozdasti cvat kojeg čine pupovi nanizani na stabljici koji se postepeno otvaraju počevši od prvih u nizu. Uobičajno svaki cvijet orhideje ima 3 vanjska lapa i 3 unutarnje latice. Lapovi su obično slični laticama, premda mogu biti i posve različiti. Treća, niža latica zove se usna (labellum) i često je veća i drugačija oblikom od drugih latica. Obično je više kitnjasta i intenzivnije obilježena. Neke su napuhane pa formiraju oblik tobolca ili papučice kao kod roda Cypripedium. Cvjetovi orhideja često su jednobojni, ali veliki broj ih je raznobojnih, prošaranih, pjegavih, a kombinacije idu gotovo u nedogled. Plodnica, dio cvijeta u pozadini lapova i latica kod orhideja se povija kako bi labellum bio niže postavljen na cvijetu i tako privukao oprašivače. Ova karakteristika povijanja je prisutna kod orhideja od samih početaka razvoja, premda su je neke i izgubile (Zygopetalum).
Listovi kod većine orhideja su jednostavni s paralelnim žilama. Uglavnom su jajoliki, izduljeni ili okruglasti, te jako variraju u veličini. Orhideje koje rastu na suncu ili gdje su povremeno sušna razdoblja imaju debelo, kožasto lišće s voštanom prevlakom kaja štiti od isušivanja. S druge strane vrste koje rastu više u sjeni imaju dugo i tanko lišće. Kod većine orhideja listovi su višegodišnji, dok kod drugih, osobito onih s naizmjeničnim rastom listova u parovima, listovi se odbacuju svake godine i razvijaju novi zajedno s novim pseudolukovicama.
Otprilike trećina svih vrsta orhideja su terestričke, koje rastu na zemlji. Ostale su epifitske i žive na granama drveća ili na stijenama. U tropskim krajevima većina orhideja su epifitske, dok u umjerenim područjima gotovo sve orhideje su terestričke.
Epifitske orhideje imaju blistavije cvjetove od terestričkih orhideja i češće se uzgajaju. Kako u prirodi ne rastu u zemlji, već na drugim biljkama, stablima, živim ili porušenim, te na stijenama, hranjive sastojke dobivaju kroz prilagođeno zračno korijenje koje apsorbira vlagu i hranjiva iz zraka, kišnice i raspadnute organske tvari. Većina epifitskih orhideja ima vodoravni rizom iz kojeg rastu uspravne nabrekle stabljike znane kao pseudolukovice čija svrha je pohranjivanje vode i hranjiva. Obično su ovalne i duge do 10cm. Biljka stvara nove bočne izboje, mladice iz novijih pseudolukovica koje rastu do određene veličine, listaju i cvjetaju. Zatim prestaju rasti, odbace lišće i budu zamijenjeni novim mladicama koje iskorištavaju zadnje rezerve vode i hrane pohranjene u starim pseudolukovicama koje obično žive oko 5 godina. Ostali epifiti sastoje se od uspravna rizoma koji neprekidno raste i svake godine se na vrh dodaje novo lišće. Korijen takvih orhideja može doseći i nekoliko metara duljine (Vanda, Vanilla). Na njima se se cvjetni klasovi javljaju u pazušcima listova koji rastu iz rizoma. Većina epifitskih orhideja imaju razdoblje mirovanja kada rast je usporen ili posve izostaje. To se može dogoditi zima kada ima manje dnevnog svjetla.
Sve epifitske orhideje su osjetljive na mraz i mogu se u uzgojne svrhe podijeliti u 3 skupine:
1. Vrste za hladne staklenike zahtjevaju minimalno 10°C i maksimalno 24°C
2. Vrste za umjerene staklenike zahtjevaju minimalno 13°C i maksimalno 27°C
3. Vrste za tople staklenike zahtjevaju minimalno 18°C i maksimalno 27°C
Ljeti temperature treba regulirati zasjenjivanjem stakla i prozračivanjem. Orhideje u tom razdoblju treba držati podalje od izravnog sunca, kako ne bi došlo do oštećivanja biljke, dok zimi trebaju posve osvjetljeno mjesto. Epifitskim orhidejama je potreban poseban supstrat bez zemlje. Postoje već gotovi supstrati za orhideje ili se može napraviti mješanjem 5 dijelova vlaknasta materijala (komadići kore, treset) s 1 dijelom poroznog materijala (glinene kuglice, perlit).
Terestričke orhideje obično imaju rizome ili podzemne gomolje pomoću kojih crpe vodu i hranu iz tla. Uzgajaju se u supstratu ili lisnatome humusu. Travaste vrste godišnje imaju period mirovanja kada gornji dijelovi biljke odumiru što omogućuje biljci da preživi razdoblja nepovoljnih klimatskih uvjeta. Općenito travaste vrste orhideja s rizomima imaju razdoblje mirovanja u zimi, a travaste vrste orhideja s gomoljima miruju ljeti. Zimzelene terestričke orhideje miruju obično zimi ili ponekad nakon cvjetanja kad je usporen rast.
Terestričke orhideje su na mraz posve otporne do osjetljive (min. 18°C) ovisno o vrsti. U pravilu i ove orhideje je bolje uzgajati u teglama. Supstrat za sadnju je isti kao i kod epifitskih orhideja samo što se na 2 dijela supstrata dodaje 1 dio pijeska.
Osim uživanja u cvjetovima od orhideja koriste se i njeni dijelovi, gomolji, listovi, cvjetovi i mahune sa sjemenkama prvenstveno u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, te u tradicionalnoj medicini i kao afrodizijak. U orhideje spada i rod Vanillia, koje su jedne od rijetkih orhideja s jestivim plodom, mahunom vanilije. Vanilija je odmah iza šafrana najskuplji začin na svijetu.
Orhideje dostupne na tržištu su uglavnom hibridne vrste prilagođene domaćem uzgoju. Kod uzgoja orhideja bitno je:
• Smjestiti biljku na svjetlo mjesto bez izlaganja direktnom jakom suncu (poželjno na sjeverni ili istočni prozor), a ukoliko nema te mogućnosti barem je potrebno zasjenjivati u tom periodu. U suprotnom moglo bi doći do opekotina na biljci. Zimi najbolji smještaj je na južnom prozoru. Ukoliko orhideja nema dovoljno svjetla izostat će cvatnja.
• Zalijevati potapanjem biljke u vodu. Cijela posuda se uroni u vodu i ostavi nekoliko sati da supstrat upija vodu. Nakon toga se ocijedi sva voda kako biljka ne bi stajala u vodi. U suprotnom moglo bi doći do razvoja bolesti ili truljenja.
• Za zalijevanje se koristi kišnica, destilirana voda ili barem nekoliko dana odstajala voda iz vodovoda kako klor ne bi naštetio biljci. Supstrat u kojem raste orhideja nema u sebi dovoljno hranjivih tvari, pa ju je potrebno redovito prihranjivati kroz zalijevanje. U vodu se obavezno dodaje posebno gnojivo za orhideje u omjeru navedenom na ambalaži (ovisi o proizvođaču). U suprotnom cvjetovi orhideje će biti manji, pupovi mogu žutiti i otpadati. Svako toliko orhideje se zalijevaju čistom vodom bez dodavanja prihrane kako bi se s korijena uklonile nakupine minerala.
• Što je veća temperatura i svjetlost, to je potrebno više vlage. U vegetacijskom razdoblju potrebno je orhideje obilnije zalijevati osobito za vrijeme sunčanih i toplih razdoblja, dok tijekom razdoblja mirovanja zalijevanje treba gotovo obustaviti. Pa je općenito pravilo zalijevati orhideje jedanput tjedno u zimi, dva puta tjedno u proljeće i jesen, a ljeti svaki drugi dan. Bitno je da voda bude sobne temperature, a nikako hladna.
Orhideju je moguće prihranjivati i svakodnevnim prskanjem listova i supstrata (nikako po cvijetu) s upola manjom dozom gnojiva od navedene na ambalaži, pa u tom slučaju nije potrebno periodično potapanje cijele posude.
• Nakon cvatnje stabljika koja je nosila cvjetove podrezuje se do ispod prvog cvijeta jer na tom mjestu mogli bi narasti novi cvjetovi. U slučaju sušenja cijele cvjetne stabljike najbolje ju je odrezati pri osnovi. Nakon otprilike 3 mjeseca moguće je očekivati rast nove stabljike s pupovima.
Posude za orhideje su raznolike. Kod prozirnih je prednost kontrola vlage i svjetla za korijen. Ukrasne posude izduljenog oblika mogu nositi u sebi i manji spremnik za vodu pri dnu s kojim posuda s biljkom ne bi bila u izravnom kontaktu ali bila bi joj osigurana vlažnost.
U našim centrima možete naći vrste iz roda Phalaenopsis, Oncidium, Cattleya, Paphiopedilum, Dendrobium, Cambria, Zygopetalum, Vanda, Miltonia.
