Oleander (Nerium oleander) je porijeklom iz sjeverne Afrike, istočnog Mediterana i jugoistočnog dijela Azije kojeg su i stari Grci i Rimljani uzgajali. Oleander je brzorastući grm koji može narasti i do 6 metara visine, ali jako dobro podnosi orezivanje, pa ga se uglavnom skraćuje na željenu visinu.
Oleander je zimzeleni grm, koji ima šiljaste, kožaste listove koji rastu nasuprotno jedan drugome, dok se na kraju izboja nalazi cvijet. Cvjetovi su usko ljevkasti pri dnu, a u gornjem dijelu imaju pet širokih latica, dok neki kultivari imaju i dvostruke cvjetove. Plodovi oleandra su izdužene mahune ispunjeni sitnim sjemenkama koje imaju čuperak sitnih dlačica. Vrlo je otporna biljka koja ljeti cvate od svibnja, pa do rujna prekrasnim i miomirisnim cvjetovima koji mogu biti raznih boja od bijele, ružičaste, crvenoljubičaste, crvene, boje breskve, žute ili boje jorgovana. Za bujnu cvatnju potrebno mu je puno sunca i topline, dosta vode i tjedno prihranjivanje.
Svi dijelovi biljke su otrovni, pa treba paziti gdje se sadi. Na otvorenom se uzgaja samo u područjima sa toplom i vlažnom klimom, premda mogu preživjeti i temperature od -6 do -9 °C, ali će pri tome doći i do oštećenja listova. Najviše mu odgovaraju ilovasta, dobro drenirana tla, ali može uspijevati i na nešto siromašnijim područjima.
Jačim orezivanjem oleandra potaknut će se tjeranje novih izboja, a time i pomlađivanje grma. Inače se orezuje po potrebi ako se želi zadržati određena visina ili samo ukloniti ocvale vrhove grana. Oleandar se na našoj obali često koristi i kao živa ograda, ali ukoliko se uklanjaju izdanci koji tjeraju iz korijena moguće je formirati i vrlo atraktivno malo stablo.
Oleander iako vrlo otporna biljka mogu napasti štitaste ili obične lisne uši. Protiv njih može se boriti upotrebom raznih insekticida ili ako je njihova brojnost mala najjednostavnije je ukloniti ih vatom namočenom u alkohol. Inače oba štetnika luče mednu rosu zbog čeka napadnuti listovi postaju ljepljivi, pa se na njih naseljavaju gljive čađavice zbog čega listovi poprimaju crnu boju, suše se i otpadaju. Kod pojave crvenog pauka u stakleničkom uzgoju njegovo sprječavanje se postiže podizanjem vlažnosti zraka ili redovitim prskanjem biljke mlakom mekom vodom.
