U tekstu koji slijedi donosimo vam kratke opise najpoznatijih začinskih i ljekovitih biljaka i kako se one koriste. Sve navedene biljke možete naći u MBM Vrtnim centrima.
ANIS (lat. Pimpinella anisum) Izvrstan je začin za kolače bogat eteričnim uljima. Miriše ugodno i svježe, a takav mu je i okus. S obzirom da mu miris brzo hlapi, ne treba ga držati u većim količinama, pogotovo ne samljevenog. Sušene anisove sjemenke najčešće se upotrebljavaju u kulinarstvu kao začin za kolače i kruh, te za variva, umake i salate. Poboljšava okus kompotima i pekmezu.
ANDSKA JAGODA (lat. Physalis peruviana) omiljeni sastojak latinoameričke kuhinje. a koristi se za pripremu salsa koja se poslužuje uz tortilje ili zelene čili papričice pržene u tijestu. Plod sadrži puno vitamina C, može se jesti sirov ili se ukuhava u marmelade, a svježeg se ne preporuča pojesti više od 6 odjednom. Slatkaste bobe jedu se svježe i sastavni su dio voćnih salata u kombinaciji sa ostalim voćem.
BOSILJAK (lat. Ocimum basilicum L.) Svježe natrgani listovi bosiljka odlični su za salatu od narezane rajčice. Bosiljak možete rezati na podjednake trakice, tzv. chiffonade, i upotrijebiti ih kao fini gurmanski dodatak za juhe, umake i bruschette. Bosiljak je jako dobro dodavati masnim jelima, kao što su masna svinjska pečenka, ragu, ovčetina ili pečena guska, jer će uz dodatak bosiljka jela biti ukusnija i lakše probavljiva.
ČILI (lat. Capsicum) se upotrebljava za začinjanje jela od povrća, pikantnih umaka, namaza, kao dodatak kravljem siru, variva od paprika i graha, a važni je sastojak popularnog meksičkog jela Chili con carne. Sastavni je dio svih ljutih, pikantnih umaka poput karija (currija), tabasco umaka, meksičkih salsa. Može se kombinirati i sa slatkim namirnicama.
ČUBAR (lat. Satureja hortensis) je začin koji je mirisu i okusu vrlo sličan papru, , pa se mnogo upotrebljava u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar. Nasjeckanim svježim listovima čubra posipaju se salate od krastavaca i drugog povrća, posebno graha i rajčice. Od bilja možete spremiti različite delikatesne salate, namaze, juhe, variva i slastice koje će vas oduševiti svojim okusima i mirisima.
KADULJA (lat. Salvia officinalis) Ima ljekovita antibakterijska i antigljivična svojstva. Među mnogobrojnim ljekovitim svojstvima su: smanjivanje šečera u krvi, regulira rad crijeva i želuca, pomaže kod migrena i reume, pomaže kod krvarenja i upala i ublažava depresiju i stres. Kadulja se može koristiti u obliku čaja, ulja, naljeva, uvaraka, vina, losiona i tinktura. Koristi se i u kuhinji kao začin kod pripreme umaka, juha i jela od povrća. Ne preporučuje se dugotrajno uzimanje visokih doza čaja od kadulje. Kaduljino ulje je snažnog djelovanja, zbog čega se mora oprezno koristiti jer može biti toksično.
Kadulja se ne preporučuje trudnicama, osobama sklonima epileptičnim napadajima, osobama s visokim tlakom te dojiljama zbog mogućnosti manjeg lučenja mlijeka.
KIM (lat. Carum carvi) je klasičan začin teškoj hrani: jelima od krumpira, mahunastog povrća, kupusa i dodatak u pecivima. Listovi kima imaju okus peršina i kopera, pa je izvrstan dodatak supama i salatama. Korijen se može kuhati, kao svako drugo povrće. Plodovi su omiljeni naročito u židovskoj, sijeverno i istočno europskoj kuhinji, kao začin pecivima od raži, gulašu, siru, kolačima, jabukama i rakiji. Ni nakon dužeg vremena plodovi kima ne gube na kvalitetu i aromi. Od kima se rade likeri i rakije.
KOMORAČ (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci. Od lukovice komorača priprema se krem juha, a ostale pire ili krem juhe od komorača pripremaju se u kombinaciji s mrkvom, špinatom, rajčicom ili patlidžanom. Stabljike komorača koriste se za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva. Komorač se može pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati. S komoračem se mogu pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve.
KRASULJICA (lat. Anthriscus cerefolium) je klasični začin francuske kuhinje, i vrlo sliči peršinu, od kojeg se razlikuje po nešto manjem i svjetlijem lišću, a njen okus je više slađi i skloniji komoraču. Kao začin upotrebljavaju se sitno isjeckani listovi. Svježi listovi se dodaju salatama, juhama od povrća, umacima i omletima. Može poslužiti i kao zamjena za peršin. Često se dodaje francuskoj začinskoj mješavini fine trave (fr. fines herbes). Listovi se koriste svježi ili ih dodamo u jelo na samom kraju kuhanja. Krasuljicom se začinja namaz od maslaca i svježeg kravljeg sira. Začinska svojstva sušene krasuljice su slaba.
LIMUNSKA TRAVA (lat. Cymbopogon citratus) koristi se u azijskim jelima, pretežno u indijskoj i vijetnamskoj kuhinji. Služi kao začin, čaj i za poboljšavanje ukusa drugih čajeva jer mu daje limunsko-citrusni miris i okus. Čaj od limunske trave ima ljekovita svojstva: smiruje, olakšava prehladu, artritične bolove, poboljšava probavu. Stabljika se izreže i stavi u hladnu vodu dok uzavre. Ostavi se 20-ak min a onda procijedi. Uz dodatak mente dobijemo vrlo ukusan i osvježavajući čaj. Preko ljeta može koristiti kao prirodni i učinkoviti repilent za odbijanje komaraca.
MAŽURAN (lat. Origanum majorana) je vrlo ljekovita biljka čije se eterično ulje koristi kod ublažavanja simptoma astme, bronhitisa, upale sinusa, glavobolje žgaravice i mučnine. Mažuran je izuzetno važan u industrijskoj preradi hrane pa zajedno s timijanom čini začinsku mješavinu u proizvodnji kobasica. Stavlja se u dressinge za salate, dodaje umacima na bazi rajčice, gljiva, patlidžana, maslaca i riba, juhama od školjaka, povrtnim jelima, a naročito kupusu, krumpiru i grahu.
ORIGANO (lat. Origanum vulgare) je jedna od rijetkih biljaka koja ima jaču aromu osušena nego kada je svježa. Najčešće je korišteno začinsko bilje, pa ga tako ima u mnogim svjetskim jelima. Jedno od najpoznatijih jela u kojem je neizostavan je pizza pa ga ujedno nazivaju pizza začin. Ako možete birati, uvijek je prvi izbor svježi origano. U pripremi uvijek koristite samo lišće bez grančica. Kod pripreme jela blažeg okusa origano može prevladati svojom jačinom i čak biti gorak, pa u takvim jelima umjesto origana koristite mažuran.
PERŠIN (lat. Petroselinum crispum) je najpopularniji začin u svijetu, koristi se u juhama, tjesteninama, uz ribu na gradelama. Eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća. Peršin je bogati izvor antioksidansa i vitamina C. Korijen i list, odličan su izvor folne kiseline.
RUTA ili RUTVICA (lat. Ruta graveolens) je vrlo stara ljekovita i začinska biljka. OPREZ: U PREVELIKIM KOLIČINAMA MOŽE IZAZVATI ZDRAVSTVENE PROBLEME, A TRUDNICAMA JE STROGO ZABRANJENA JER IZAZIVA POBAČAJ. Istarska rakija pomiješana s rutom (travarica), daje rakiju posebnog intezivnog okusa. Takva rakija ima antibakterijska svojstva, upotrebljava se kod vrtoglavice, menstrualnih tegoba, živčanih bolesti, teškog disanja, želučanih tegoba, reuma, gihta, kožnih bolesti.
VEGETA ili LJUPČAC (lat. Levisticum officinale Koch) ima jak i aromatičan miris koji podsjeća na celer. Nezamjenjiv je začin u juhama, složencima s povrćem i umacima, kao i pečenjima i jelima od mesa. Posebnu aromu i specifičan miris daje ljutenici, uz ajvar u nas najpopularnijoj vrsti zimnice od usitnjenog povrća. Kod dodavanja ovog začina u jela treba biti odmjeren, vrlo lako nadvlada ostale začine i osnovni miris jela.
VLASAC (lat. Allium schoenoprasum L ) po okusu podsjeća na luk, samo nešto blažeg okusa. Karakteristčni miris po luku biljci daju spojevi sumpora, koji su sastavni dio eteričnog ulja. Svježi listovi sadrže i puno vitamina A i C, nešto vitamina B te fosfor i željezo. Upotrebljavajte samo svježe listiće, koje od proljeća do jeseni režite s biljke. Sitno narezane listove posipajte po jelu.
