Jedan od osnovnih izazova uspješnog vrtnog dizajna je postizanje cjelogodišnje zanimljivosti sezonskom sukcesijom biljnog materijala
Jedan od osnovnih izazova uspješnog vrtnog dizajna je postizanje cjelogodišnje zanimljivosti sezonskom sukcesijom biljnog materijala i kreiranja vrtne površine koja će to sezonsko obilježje još više naglasiti– stvaranje vrta koji, uvijek novom i drugačijom postavom biljaka poziva na svakodnevno uživanje u njemu.
Mješovite gredice nameću se kao nezamjenjiv element vrtnog dizajna, te se u različitim oblicima javljaju u svim vrtnim stilovima, bilo da se radi o sofisticiranim gredicama unutar arhitektonskih tlocrta, kompleksnim oblicima i uzorcima ili neformalnim ladanjskim potezima. Upotrebom cjelokupnog spektra biljnih vrsta u kompozicijama mješovitih gredica – stabala, grmlja, penjačica, trajnica, jednogodišnjeg i dvogodišnjeg bilja, lukovica, pa čak i povrća, stvara se neograničen broj sezonskih kombinacija, prilagođen svakom staništu, temi i veličini vrta. Raznolik biljni materijal omogućava ispunjenje različitih funkcija: drveće, grmlje i penjačice donose strukturu i pozadinu uz povremenu eksploziju cvatnje, lukovice kreiraju proljetne, a trajnice veličanstvene ljetne i jesenske prizore (slika 1), dok jednogodišnje biljke popunjavaju praznine i doprinose cjelokupnom dojmu.
Izabiranje i kombiniranje biljaka za gredice razvilo se u vrstu kreativne aktivnosti koja za većinu ljudi predstavlja samu bit vrtlarenja – umjetnost živih slika koja nastaje pravilnim izborom biljka, kombiniranjem njihovih tekstura, boja i oblika. Svaki vrt podložan je mijenama godišnjih doba, a svaka biljka u nekom od njih daje svoj maksimum – stoga u ovom radu, osim kratkog osvrta na osnovne principe kreiranja mješovitih gredica donosim pregled nekoliko uspješnih sezonskih kombinacija iz postojećih vrtova u domovini i inozemstvu.
OSNOVNI PRINCIPI KREIRANJA MJEŠOVITIH GREDICA
Vrt je kao cjelina dizajniran unutar osnovne strukture koja se nadovezuje na njegovu mikro/makro lokaciju, postojeću arhitekturu i kulturni kontekst. Različiti vrtni elementi – zidovi, staze, travnjaci i vodene površine zajedno sa drvećem, grmljem, gredicama i živicama – međusobno se isprepliću u stvaranju funkcionalnog i koherentnog trodimenzionalnog prostora unutar okolnog krajolika. Prilikom kreiranja pojedinačnih mješovitih gredica unutar vrtne strukture primjenjuju se isti principi-stvaranje kvalitativnog i kvantitativnog međuodnosa unutarnjih elemenata, te njihovo prožimanje sa cjelokupnom širom slikom.
PRELIMINARNI ZAHTJEVI
Stanište, klima, tlo, osvjetljenje
Izbor biljaka za pojedinu gredicu određen je staništem, klimom, tlom i osvjetljenjem. Prečesto se prilikom dizajniranja u gredicu inkorporiraju biljke zanemarujući ove osnovne uvjete potrebne za uspješan rast i razvoj, što rezultira slabim porastom, izduživanjem izboja i izostajanjem cvatnje. Pažljivim odabirom biljaka koje će uspijevati u postojećim uvjetima okoliša (slike 2 i 3) postiže se i uspješan dizajn koji se odražava u zdravom izgledu bilja, većoj otpornosti na bolesti i štetnike, te harmoniji sa postojećim biljkama u vrtu, kako estetskoj tako i u vidu njihove međusobne kompeticije, što u konačnici daje dobro balansirane biljne zajednice. Svakako se najširi spektar biljnog materijala može kombinirati na dobro osunčanim, prozračnim i humusom bogatim tlima, dok na nekim od najzahtjevnijih pozicija obzirom na klimu, tlo i osvjetljenje, kao što su vruća, suha mjesta sa laganim i pjeskovitim tlima, močvarna područja, sjenovite pozicije i rubovi šuma, te obalni prostori izloženi posolici i vjetru, inspiraciju treba tražiti unutar prirodnih ( nekultiviranih) pozicija na istim lokacijama, igrajući se sa različitim varijacijama (kultivarima) istovrsnih biljnih vrsta.
Stilski okvir
Svaki vrt ”živi” unutar svoje specifične lokacije, sa pogledom na vrt izvana i iz vrta na vanjski prostor. Dok uzgojni uvjeti predstavljaju ograničenja u vidu biljnih vrsta, pozicija vrta u odnosu na građevine (moderno – tradicionalno, poslovno – obiteljsko, i sl.), te okolni krajobraz (gradski – ruralni, kontinentalni – obalni i sl.) utječe na izgled vrta u smislu što je stilski i ambijentalno ispravno, a što van konteksta prostora i vremena.
Održavanje
Vrtovi koji sadržavaju mješovite gredice zahtijevaju nešto viši stupanj održavanja od vrtova baziranih na pojedinačnim biljkama ili manjim skupinama grmlja. To se prije svega odnosi na sezonsko uklanjanje ocvalih biljaka, te redovito prihranjivanje zbog intenzivnog utroška hranjiva, uz osiguranje dovoljne količine vode. Pravilan odabir biljnog materijala koji se sukcesivno međusobno nadomješta tijekom sezona, kvalitetno malčiranje, zimsko prihranjivanje, te navodnjavanje nešto će reducirati potrebu za intenzivnim održavanjem, ali za uspješan i lijep izgled gredica treba biti spreman na određen vrtlarski anganžan.
STRUKTURA GREDICE
Cjelina gredice je trodimenzionalnog karaktera, vidljiva iz različitih pravaca i udaljenosti koji utječu na doživljaj i razumijevanje forme. Upravo stoga unutar gredice mogu se posaditi krasne pojedinačne biljke, ali ukoliko se one ne nalaze u kvalitetnom strukturalnom međuodnosu, doimat će se kao bezlična i dosadna biljna masa. Unošenjem kontrasta između pojedinih komponenti, gdje su dominantni elementi kompenzirani neutralnim zonama, stvara se harmonična cjelina, te razvija odgovarajuća atmosfera. Strukturna okosnica jamči dobar izgled skupine sa svih strana, te usklađuje nasad tijekom različitih godišnjih doba (slika 4). Prema tome, struktura predstavlja najvažniju komponentu uspješnog plana sadnje, a pri njegovoj izradi osim ukupnog dojma treba voditi računa i o izgledu biljke prije, za vrijeme i poslije cvatnje.
Jake strukturalne biljke, dramatični oblici listova, kao i njihove sjene i odrazi snažno utječu na ukupni ugođaj vrta, a nadopunjene slojevima ostalih biljaka u dizajnu stvaraju estetsko i vizualno jedinstvo kompozicije.
KOMBINIRANJE OBLIKA, TEKSTURA I BOJA
Različiti oblici habitusa, te tekstura i boja listova, cvjetova i stabljika, čine biljke neiscrpnim izvorom inspiracije u kreiranju jedinstvenih umjetničkih kompozicija, koje ovisno o izboru i kombinaciji materijala mogu biti mirne ili dramatične, harmonične ili kontrastne, naglašene ili umirujuće kreirajući tako željeni ugođaj vrtnog prostora.
Oblik je važan estetski kriterij pri odabiru biljke, jer će svojom trodimenzionalnom formom snažno utjecati na vizualna i fizička kretanja u prostoru, dok tekstura utječe na dojam grubosti ili nježnosti cjelokupne kompozicije. I jedna i druga osobina ovise o udaljenosti sa koje promatramo pojedinu biljku ili skupinu biljaka, a njihova specifična vizualna svojstva i međusobne kombinacije će supostavljanjem (pozicioniranje biljaka jedne uz drugu) ili naglasiti neke karakteristike jedinke ili zajednički razviti harmoniju skupine. Supostavljanje biljnih oblika i tekstura naglašava njihove skulpturalne karakteristike, statičnost i dinamičnost, vertikalne i horizontalne forme, stvarajući trajni kontrast i dinamičnost uzorka tijekom godišnjih doba, u isto vrijeme vizualno naglašavajući pojedine vrtne elemente. Razne permutacije formi i tekstura određuju osobinu dizajna, a njihovim pravilnim korištenjem izbjeći će se dojam neukusa, neurednosti ili dosade. Tu svakako treba imati na umu i sezonsko obilježje biljnog materijala, te ga svjesno kombinirati kako bi se njegove morfološke i fiziološke mijene iskoristile tijekom najmanje dvije sezone unutar shematske sadnje.
Iako oblik i tekstura stvaraju površinsku okosnicu dizajna, boja automatski dolazi do izražaja jer je sveprisutna, imala biljka cvjetove ili ne. Bojom se u vrtu može manipulirati u svrhu prilagođavanja vlastitom ukusu, bio on smion i beskompromisan ili suptilan i umjeren, jednako kao i pri uređenju interijera. Međutim, u vrtu boja nije statična, ona se mijenja ovisno o dobu dana i meteorološkim prilikama (količini svjetla), te metamorfozira tijekom godišnjih doba.
Upotreba boja pri izradi plana sadnje ovisit će, osim o osobnim preferencijama i o općem ugođaju lokacije (okolnom krajoliku i arhitekturi). Postoje različiti načini kombiniranja boja, no najčešće se boje tematski grupiraju prema spektralnoj poziciji ili tonalitetu. Općenito se može reći da hladne boje (zelena, bijela, plava, ljubičasta) djeluju umirujuće i stvaraju intimniju atmosferu, dok tople boje (crvena, žuta, narančasta) djeluju stimulirajuće, naglašavaju i vizualno skraćuju prostor. Korištenjem boja iz istog dijela spektra postiže se harmonija, upotrebom nasuprotnih boja u spektru živahnost, a kreiranjem jednobojne kompozicije postiže se snažna dojmljivost nasada.
Estetske karakteristike strukture, oblika, teksture i boje koriste se zajedno u stvaranju jedinstvenog efekta u vrtu. Dijagonalne linije, uspravne forme, jake teksture i snažne boje dijele osobine dinamičnosti i dramatičnosti, a njihovim korištenjem nastaju atraktivne i upadljive kompozicije, dok horizontalne linije, ležeće ili okruglaste forme, nježne teksture, te zagasite i pastelne boje odaju umirujući i nenametljiv karakter stvarajući nježan i spokojan ton u biljnoj kompoziciji.
OSNOVNA VIZUALNA SVOJSTVA GREDICE
Harmonija i kontrast
Harmonija i kontrast odnose se na sličnost, odnosno različitost u obliku, teksturi i boji biljke. U stvaranju mješovite gredice važna je ravnoteža između harmonije i kontrasta – ona će odrediti kvalitetu dizajna (previše kontrastnih elemenata unijet će nemir, dok će previše istovrsnih elemenata kompoziciju učiniti nepokretnom i dosadnom).
Ravnoteža
Međuodnosi vegetacijskih masa, njihova magnituda, pozicija i vizualna energija utječu na ravnotežu u gredici. Ona se postiže ili simetrijom sadnje ili jednakom vizualnom snagom pojedinih skupina biljaka. U smislu postizanja ravnoteže pri osmišljavanju gredice važno je imati na umu kut promatranja, jer će dobro uravnoteženi elementi usmjeravati pažnju promatrača ka željenoj točki .
Ritam
Ritam je prisutan na svim razinama doživljaja vrtnog prostora, a stvaramo ga prvenstveno repeticijom i nizanjem formi, tekstura i boja. Važan dio ritma je i naglašavanje (pojedinih pozicija, vrtnih elemenata ili samih gredica), što se u vrtnom dizajnu postiže pozicioniranjem biljaka visoke vizualne energije na odabranim točkama. U postizanju ritma važno je jasno fokusirati, te zadržati jednostavnost kompozicije.
Proporcije
Prilikom kreiranja vrtnog prostora, pa tako i pojedinih gredica važno je razumijevanje njegovih proporcija i načina na koji ga ljudsko oko doživljava. Pravilnom upotrebom biljnog materijala prostor se može povećati ili smanjiti u dojmu, a ovisno o perspektivi i brzini kojom ga ljudsko oko percipira može se izbjeći monotonija i zadržati pažnja promatrača.
STILSKE EKSPRESIJE
Formalni vrtni stil daje precizan ton vanjskom prostoru –on je čistih, pravocrtnih linija, miran i bez suvišnih detalja. Primijenjen na sadnju gredice formalni stil daje osjećaj uravnotežene kontrole unutar kojega biljke gube individualnost i postaju dio šire slike. Na taj se način biljke često koriste kako bi se ublažio prelazak od strogih linija arhitekture kuće do manje formalnih dijelova vrta. Formalnost se može prakticirati na nekoliko nivoa, no najčešće je obilježje upotreba ograničene palete biljaka, koje se ponavljaju ili su grupirane u cilju postizanja jednostavnog i harmoničnog dizajna. U današnjim modernim urbanim vrtovima kojima dominira minimalistički stil, formalni način sadnje očituje se u sadnji manjeg broja biljnih vrsta koje se koriste prvenstveno kao geometrijski elementi-drveće, grmlje, živice i visoke trajnice stvaraju trodimenzionalni okvir, a nisko bilje i pokrivači tla ispunjavaju tlocrtne površine, pri tome najčešće ne miješajući biljne vrste i boje, što ovaj stil čini osobito pogodnim za javne površine.
Neformalni stilovi u vrtu ugodni su oku, njime dominiraju zakrivljene linije, nasumičnost uzorka i mozaik boja. Ipak, i neformalni vrt nastaje unutar strogo iscrtane forme koja ga sjedinjuje u cjelinu. Biljke su ključni element neformalnog vrtnog stila, one kreiraju ugođaj vrta i utječu na emocije promatrača. Način sadnje naglašava individualnost pojedinih biljaka, stvarajući intimnu atmosferu i svraćajući pažnju na detalje. Danas je ovaj stil posebno naglašen u tkz. naturalističkom pristupu sadnji gredica, gdje se koriste mnoge vrste trava i trajnica koje svojim individualnim karakteristikama kroz godišnja doba stvaraju uvijek različite slike i ugođaje u okviru koji je najčešće zadan zimzelenim strukturalnim elementima grmlja i živica.
Korištenje i formalnih i neformalnih elemenata u vrtu stvara zanimljiv kontrast između reda i kontrole s jedne, te nesputanosti prirode sa druge strane. Kombiniranje osnovnih stilova unutar jednog vrta može biti u vidu korištenje formalnog stila sadnje u blizini kuće, dok se u udaljenijim dijelovima vrta podilazi okolnom krajoliku prirodnijim načinom sadnje, ili u vidu kreiranja formalnog tlocrta kojeg se ispunjava finom teksturom i bojama biljaka u svrhu postizanja određenog ugođaja ili sezonske zanimljivosti u vrtu
