Jedni od najspecifičnijih mirisa ljeta, mora i Mediterana su upravo lavanda i ružmarin. Izvorno i jesu s područja Mediterana, gdje rastu u suhim, pjeskovitim ili kamenitim tlima u klimi koju karakteriziraju topla ljeta i blage, suhe zime. Lavanda sa svojim mirisnim cvjetovima, a ružmarin aromatičnim listovima nezaobilazne su biljke svakog vrta duž naše obale, a i šire.
Lavanda (Lavandula angustifolia) je niski jako aromatičan zimzeleni grm koji naraste 1-2 m visine s mnogo uspravnih cvjetnih izdanaka. Listovi su zimzeleni, 2-6 cm dugi i 4-6 mm široki nanizani na četverouglastim granama. Mladi listovi su zelene boja, a sa starenjem dobivaju srebrenu boju. Cvjetovi su posebne ljubičaste boje za koju se često i kaže boja lavande. Cvjetovi se nalaze na vrhu vitkih bezlisnih stabljika u obliku šiljaka dugih 2-8 cm na kojima su nanizani cvjetići. Cvjetovi se javljaju od kasnog proljeća, pa sve do kasnog ljeta, a za ljekovite potrebe sabiru se vršci stabljike i cvjetovi koji se suše u hladu na prozračnom mjestu. Njeni cvjetovi su omiljeni i pčelama i leptirima.
Lavanda se uglavnom uzgaja kao ukrasna biljka, ali njena korisnost je daleko veća. Posađena samostalno, u skupini ili u nizu kao niska ograda lavanda će naći mjesto u svakom vrtu ili u teglama na terasi ili balkonu. Omiljena je zbog prekrasne bujne cvatnje, mirisa i sposobnosti da preživi dulja sušna razdoblja. Na stalno vlažnom tlu neće dobro uspijevati. Voli sunčana mjesta i dobro drenirano tlo. Tolerira niske temperature, pa se slobodno sadi u kontinentu, dapače velika je proizvodnja lavande i u Slavoniji.
Lavanda se koristi i kao biljni lijek u obliku eteričnog ulja ili kao sušena. Idealna je kao prva pomoć jer ima isto djelovanje kao alkohol, ali ne izaziva osjećaj pečenja. Lavanda potiče regeneraciju tkiva, ima snažno antiseptičko djelovanje, povoljno djeluje na razne kožne bolesti, dišne probleme, probavne smetnje, glavobolju, nesanicu, anksioznost, stres. Snažan miris lavande odbija i insekte, pa se često stavlja u ormare kako bi se odjeća zaštitila od moljaca pružajući uz to i ugodan miris.
Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je zimzeleni drvenasti grm sa aromatičnim lišćem nalik iglicama i sa sivom ljuskavom korom. Može narasti do skoro 2 m visine i do 1,5 m širine. Dobro podnosi orezivanje, pa ga se može održavati na željenoj visini. Primjerci posađeni u teglama bit će znatno manjih dimenzija. Listovi nalikuju iglicama dugim 2-4 cm, sjajno zeleni s gornje strane, a s donje bijelo zeleni i prekriveni sitnim dlačicama, te imaju opojan miris pomalo sličan piniji. Cvjetovi se javljaju zimi i u proljeće, bijedo plave su boje, dugi oko 2,5 cm i raspoređeni u skupine od 2 ili 3, polu-cjevasti su s gornjom i donjom laticom. Cvjetovi su miomirisni i rado posječeni od pčela koje daju jako ukusan med.
Voli posve sunčane pozicije, te dobro drenirana, pjeskovita, slabo do umjereno plodna tla. Već ukorijenjene biljke nema potrebe zalijevati, dapače ime ‘Rosmarinus’ značilo bi ‘rosa s mora’ jer mu ne treba više vode nego što vjetar donese s mora.
Ružmarin za razliku od lavande je manje otporan na kontinentalnu klimu. U pravilu neće preživjeti oštrije zime, ali zna se dogoditi da neki uspiju preživjeti i dugi niz godina što uglavnom ovisi o mikroklimi prostora.
Ružmarin, kao i lavandu lako je razmnožiti reznicama, dok sjemenom često se dobiju biljke koje nisi istih osobina kao matična biljka.
U začinskom vrtu ružmarin je okosnica oko kojeg dolaze ostali začini koji se koriste u kulinarstvu. Lišće i cvjetovi ružmarina sadrže eterična ulja koja mogu povećati cirkulaciju krvi u koži, osvježavaju i stimuliraju, te imaju antiseptička svojstva. Također se koristi kao biljni lijek za razne bolesti. Jak miris odbija neke kukce, kao što su moljci, pa se također često koristi i kao zaštita u ormarima.
