Magnolia je biljna vrsta koju mnogi vrtlari smatraju najljepšim cvatućim grmom.
Magnolia je biljna vrsta koju mnogi vrtlari smatraju najljepšim cvatućim grmom.
Po svom prirodnom okruženju, Magnolije su šumske biljke koje vole svježe šumske terene. Traže duboko tlo koje dobro čuva vlagu, a najpogodnije je ono tresetno, humusno, blago kisele reakcije. Iako magnolije bolje uspijevaju na blago kiselom tlu, neke vrste uspijevati će i na vapnenim tlima, ali će biljke imati nešto slabije obojene listove. Na vapnenom tlu može se uzgajati Magnlija Kobus.
Za dobar razvoj Magnolija traži puno sunca, a uspijevaju i u laganoj sjeni. Treba je smjestiti na mjesto koje zaštićeno od sjevernih i istočnih vjetrova. U hladnijim područjima dobro ih je posaditi tako da imaju zaštitu kućnog zida.
Premda se osim u velikim parkovima, sade i u malim privatnim vrtovima treba im osigurati dovoljno prostora. Najbolje ih je posaditi podalje od ostalih biljaka kako bi došle do punog izražaja. Preporučuje se saditi ih u proljeće. Imaju plitak korijen i zakorjenjuju se u površinskom sloju tla, pa biljke treba saditi plitko. Tlo mora biti dovoljno rahlo kako bi njezino krhko i lomljivo korijenje moglo prodrijeti u okolno tlo. Isto tako, ne smije se dopustiti da se novo posađena biljka isuši. Potrebno im je oko tri godine da se „smjeste“ i počnu redovito cvasti.
Za razliku od zimzelenih Magnolija, listopadne su otporne na zimu iako pupove mogu uništiti kasni noćni mrazevi. Pojedine biljne vrste mogu podnijeti -15C do -20C. to se uglavnom odnosi na kratkotrajne niske temperature a ne na dugotrajnu hladnoću. Biljke su osjetljive kada nakon duljeg razdoblja blagog vremena, koje je uzrokovalo početak rasta, nastupi jaki mraz.
Orezuju se samo oštećene, oboljele ili isprepletene grane, i to je potrebno obaviti odmah nakon cvatnje ili u kasno ljeto. Najčešće se razmnožava položenicama, tako da se prošlogodišnji izboji savijaju i pod zemljom pričvrste, u proljeće u svježoj i vlažnoj zemlji. Ukorijenjuje se nakon dvije godine. Može se razmnožavati i reznicama stabljike u kolovozu i rujnu.
VRSTE MAGNOLIJA
1. MAGNOLIJA X SOULANGIANA: u našim krajevima je najomiljenija vrsta. Biljka dosegne visinu 6-7 m, a cvate u travnju. Cvjetovi su ovisno o sorti različitih oblika, veličine i vremena cvatnje, a boje su od bijele do tamno ljubičaste. Mogu dosegnuti i do 15 cm u promjeru.
2. MAGNOLIA GRANDIFLORA: krupno cvjetna magnolija s prekrasnim do 30 cm velikim, mirisnim, bijelim cvjetovima i velikim kožnatim listovima. Cvate u lipnju i srpnju. Uzgaja se u toplim krajevima na kiselim, svježim i bogatim tlima. Ne podnosi niske temperature zraka, pa se ne uzgaja u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.
3. MAGNOLIA STELLATA: zvjezdasta magnolija najprikladnija je za male vrtove i sporog je rasta. Cvate godinu dana nakon sadnje i to od početka travnja. Cvjetovi su mirisni zvjezdastog oblika. Traži sunčani ili polu sjenoviti položaj i podnosi do -15C.
4. MAGNOLIA SINENSIS: listopadna vrsta s mirisnim cvjetovima koja cvate početkom ljeta. Voli polusjenu. Može podnijeti do -15C.
5. MAGNOLIA SIEBOLDI: cvate ljeti. Uspijeva na suncu i polusjeni. Podnosi do -20C.
6. MAGNOLIJA KOBUS: cvate prije listanja, od ožujka ili travnja malim bjelim cvjetovima.uspijeva rasti u sjeni.
7. MAGNOLIA LILIFLORA: ljiljanocvijetna magnolija, može podnijeti kratkotrajne temperature zraka do -20C.