Ova popularna, sjajna trajnica porijeklom je iz Azije, južne Europe i sjeverozapadne Amerike. Božuri su cijenjeni zbog svojih prekrasnih, velikih cvjetova, raznobojnog lišća i dekorativnih mahuna ispunjenih sjemenkama.
Rod Paeonia sadrži preko 30 vrsta grmolikih zeljastih trajnica, ali i drvenastih listopadnih grmova koje u prirodi nalazimo na livadama, u šikarama i na kamenjarima. Većinu vrsta i kultivara čine zeljasti božuri s podzemnim gomoljima iz kojih u proljeće se formiraju okrugle sočne stabljike najčešće do visine od 60 cm.
Cvjetovi su obično dosta osjetljivi i mogu biti jednostruki, dvostruki ili u obliku anemone, obojani od bijele, svjetlo do tamno ružičaste, crvene, pa i žute boje. Ovisno o sorti cvatu od svibnja do srpnja. Lišće je najčešće brončane boje kad krenu u proljeće, u sezoni varira od srednje do tamno zeleno, srebrno,plavkasto ili sivo zeleno, a u jesen poprime crvenkaste tonove. Listovi su veliki, naizmjenično posloženi na stabljici, te jako urezani. Velikim cvjetnim kultivarima treba osigurati potpornje kako ne bi došlo do polijeganja grana pod teretom cvjetova, osobito nakon jačih kiša.
Božuri vole svježiju klimu jer za dobru cvatnju potrebno im je zimsko razdoblje sa nižim temperaturama. Rastu i cvjetaju najbolje na suncu, ali podnose i laganu popodnevnu sjenu i to u dubokoj, humusom bogatoj, vlažnoj i dobro dreniranoj zemlji. U suprotnom često dolazi do gljivičnih oboljenja . Treba samo izbjegavati položaje gdje su izloženi ranojutarnjem suncu koje može uzrokovati palež listova. Najbolje ih je saditi od sredine rujna do sredine listopada pri čemu treba paziti da ih se ne zasadi preduboko kako ne bi izostala cvatnja. Presađivanje, osobito za vrijeme vegetacije nije poželjno, ali ukoliko je potrebno najbolje je to napraviti u kasnu jesen ili rano proljeće.
Možda manje poznata činjenica o božuru je i njegova ljekovita strana. Paeonia je ime dobila po grčkom bogu zdravlja Paeonu i već tada je bio omiljeni lijek pri liječenju epilepsije, žutice, bolesti bubrega i mjehura. Inače svi dijelovi božura su otrovni, pa osim kod homeopatskog liječenja pod liječničkom kontrolom svako drugo liječenje treba izbjegavati.
