Postoji oko 10 vrsta Agapanthus-a i svima je prirodno stanište u južnoj Africi.
Afrički ljiljan je trajnica koja raste kao busen vazdazelenog jezičastog lišća, i do 70 cm dugog, koji se u luku povijaju prema tlu. Može imati 18 listova raspoređenih u dva reda. Cvjetovi su u obliku trube i ovisno o kultivaru široki 2,5-5 cm i dolaze u širokom ovalnom štitastom cvatu koji sadrži i po 30 cvjetova. Štitasti cvatovi imaju promjer 6 do 20 cm i stoje iznad lišća na zeljastim stabljikama dugim do čak 120 cm. Dugotrajni cvjetovi se javljaju ljeti i boja im varira od tamno do svijetlo plave ili dolaze u bijeloj boji.
Uskolisni kultivari otporni su na mraz, dok su širokolisni vazdazeleni djelomično otporni. Uzgajaju se na posve osunčanome mjestu (eventualno s popodnevnim hladom) i vlažnome, ali dobro dreniranom humusnom tlu. No dobro podnosi i nemar, siromašna tla i posolicu, pa se može saditi i u obalnom pojasu. Ljeti je potrebno redovito zalijevanje ili je moguć izostanak cvatnje. Zimi korijenov vrat treba zaštititi malčom kako ne bi došlo do propadanja biljke. Afrički ljiljan sporo raste, no u proljeće se može razmnožavati dijeljenjem, a u proljeće i jesen može se uzgojiti i iz sjemena.
Afrički ljiljani mogu se saditi u cvjetnim gredicama, u linijskim potezima uz terase, kolne prilaze, ograde. Odgovara im i uzgoj u teglama, pa se ljeti u kontinentu afrički ljiljani često mogu vidjeti na terasama i balkonima, dok preko zime se unose u zatvoreno. Cvjetovi afričkog ljiljana su vrlo dekorativni i često se koriste kao rezano cvijeće, a sjemene vrećice koje dolaze nakon cvatnje su isto tako ukrasne pa se koriste i u suhim aranžmanima.
