Zanimljivosti

Savjeti za brigu i održavanje orhideja

Savjeti za uspješan uzgoj i njegu različitih vrsta orhideja

 

SVJETLOST

Orhideje u prirodi najčešće rastu u sjeni visokih stabala subtropskih i tropskih šuma, te su stoga osjetljive na direktnu i jaku sunčevu svjetlost i brze promjene jačine osvjetljenja, o čemu treba voditi računa prilikom smještaja biljke u vašem prostoru.
Smjernice za količinu svjetla potrebnu  pojedinim rodovima orhideja:
mjerna jedinica 1 lux- osvjetljenje jedne upaljene svijeće

Phalenopsis, Paphiopedilum……………5000 luxa
Cattleya, Dendrobium, Miltonia, Oncidium………….10.000 luxa
Vanda, Ascocenda………………………..15.000 luxa

FUNKCIJA KORIJENA
Korijen u orhideja ima istu funkciju kao i kod ostalih biljaka- pričvršćuje biljku u tlu  i upija vodu i hranjiva. Međutim, korijen nekih vrsta orhideja ima mogućnost vršenja fotosinteze, tako da neki rodovi , kao npr.  Dendrophylax, Microcoelia, Polyradicon uopće ne razvijaju lišće u tu svrhu, te su ti rodovi nešto osjetljiviji za uzgoj i moraju primiti dovoljnu količinu dnevnog svjetla da bi biljke uopće preživjele. Naravno, tako izložen korijen vrlo se brzo isušuje, zbog čega je potrebno biljke špricati vodom nekoliko puta dnevno. Od ostalih vrsta čije korijenje može vršiti fotosintezu, najpoznatiji je Phalenopsis, iako on ima lišće, pa njegovo korijenje služi samo kao dodatni generator šećera.
Korijenje orhideja složenije je nego u ostalih biljaka. Kroz evoluciju prilagođavale su se oskudnim uvjetima života visoko u krošnjama stabala, a jedna takva prilagodba je i velamen ili spužvasti dio korijena. Ovaj višeslojni dio vanjskih stanica korijena zadržava vodu oko centralnog provodnog tkiva korijena i tako štiti biljku od vodnog stresa i dehidracije, a ima i važnu ulogu u izmjeni plinova. Zato je iznimno važno voditi računa da  kompletna površina korijena orhideje redovno dobija dovoljnu količinu vode ( 1-2,5 ml dnevno) jer o njemu ovisi transpiracija biljke i proces osmoze. Vrhovi korijenja vrlo su osjetljivi na mehanička oštećenja, te prestaju rasti i pri najmanjoj ozljedi. Zato je važno izbjekavati kontakt sa  korijenjem i biti oprezan prilikom presađivanja. Korijenje je dobar pokazatelj trenutka kada se biljka priprema za mirovanje, jer ga prekrije siva velamenska prevlaka. U proljeće, kada se dani opret produže i postane toplije, korijenje ponovo počinje rasti.

TLO ZA ORHIDEJE
Različite vrste orhideja  trebaju različite supstrate za rast. Orhideje koje inače rastu u tlu umjerene klime rast će u običnom supstratu ( Bletilla), dok će terestrijalne orhideje iz tropskih klima zahtijevati jako porozni, ali hranjivi  supstrat za rast ( Cymbidium, Paphiopedilium). Uzgajivači orhideja najčešće sami spravljaju supstrat za različite vrste, sastavljen od treseta ( najbolje sphagnum), komadića kore drveta ( najčešće Pinus sp.), najčešće granulacije 25-30 mm; kokosovih vlakana, ugljena, stiropora, te u manjoj količini raznih drugih materijala (vermikulit, perlit, kompost isl. )
Miješanje supstrata za rast orhideja:
Za većinu orhideja potrebno je izmiješati sphagnum i koru drveta u omjeru 1:4.
Za Vandu i njezine hibride koristiti veću granulaciju kore >40mm. Koru obavezno prije upotrebe namočiti u vodi i isprati.
Za Cymbidium, Paphiopedilum, Zygopetalum, Ludisia vrste potrebno je u standardni supstrat dodati kokosovih vlakana.
U svrhu drenaže mogu se koristiti veći komadi stiropora

KALA : (lat. Zantedeschia aethioipica) elegantna ljepotica

O Kali:
Kala pripada porodici Araceae u koju spadaju Anturijum, kaladijum i neke druge vrste koje se kod nas uzgajaju kao sobno bilje. Njeno prirodno stanište je prostor južne Afrike. Prva biljka stigla je 1697. godine kada ju je iz južne Afrike kao vrlo zanimljivu poslao Simon van der Sal.
Ime je navodno dobila po talijanskom fizičaru i botaničaru Giovaniu Zantedeschiu.
Opis biljke:
Kala je trajnica, a hoće li biti zimzelena ili ne ovisi o uvjetima staništa, prvenstveno o količini oborina. U mirovanju se nalazi u periodu kada nema dovoljno vlage. U visinu naraste od 40 cm do 1 m. Ima bujne streličaste listove čija veličina ovisi o količini svjetla. Listovi su građeni vrlo zanimljivo. Imaju zatvorene puči što onemogućuje transpiraciju pa tako sprječavaju gubitak vode u vrućim mjesecima i omogućuju rast i u nepovoljnim uvjetima. Cvjetovi se javljaju gotovo tijekom cijele godine, no cvatnja je najintenzivnija od kolovoza do siječnja. Cvijet kale je klip, obavijen pricvjetnim listovima bijele boje. Osim u bijeloj boji brakteje danas zahvaljujući oplemenjivanju mogu biti kremaste, žute, crvene, roze ili zelenobijele.
Održavanje i njega:
Može se razmnožavati dijeljenjem i sjemenom. Ako koristimo sjeme, treba ga sijati u proljeće, u pjeskoviti supstrat i samo lagano prekriti njime. Kada biljke izniknu, presade se u tegle ili vrt. Ukoliko se za razmnožavanje koristi mesnati gomolj, biljka se može razmnožavati u fazi mirovanja. Gomolj se zasadi na dubinu od 5 cm. U vegetaciji se može razmnožavati dijeljenjem tako da oštrim nožem odrežemo dio biljke s korijenovim sustavom i zasadimo ga na željeno mjesto.
Za uspješan uzgoj potrebno je humusom bogato dobro drenirano tlo. Cvatnja je uvjetovana količinom svjetlosti. Biljku zato treba saditi na polusjenovita mjesta. Možete ju posaditi i na direktno sunce, ali joj tada treba osigurati uvijek dovoljno vlage. Ako ju posadite u duboku sjenu, imat će bujno lišće, ali će izostati cvatnja. Kod nas ju možete uzgajati u vrtu ili u loncima, a preko zime je potrebno gomolj izvaditi i spremiti te u proljeće ponovno zasaditi.
Namjena:
Rezani “cvjetovi” kale koriste se već dugo. Zbog bijele boje brakteja, kao ljiljani, i kale su simbol mladosti i nevinosti pa se odavna koristi kao cvijeće za vjenčane bukete. Zbog dugovječnosti u vazi je izvrsno rezano cvijeće.
U vrtu se može koristiti kao rubna biljka, a vrlo lijepo će izgledati posađena uz vrtno jezerce.

U galeriji možete pogledati slike prekrasne jarko žute Kale u zanimljiv plavim teglicama, koje možete kupiti u Iris MBM vrtnim centrima.

Začinsko i ljekovito bilje

U tekstu koji slijedi donosimo vam kratke opise najpoznatijih začinskih i ljekovitih biljaka i kako se one koriste. Sve navedene biljke možete naći u MBM Vrtnim centrima.

ANIS  (lat. Pimpinella anisum) Izvrstan je začin za kolače bogat eteričnim uljima. Miriše ugodno i svježe, a takav mu je i okus. S obzirom da mu miris brzo hlapi, ne treba ga držati u većim količinama, pogotovo ne samljevenog. Sušene anisove sjemenke najčešće se upotrebljavaju u kulinarstvu kao začin za kolače i kruh, te za variva, umake i salate. Poboljšava okus kompotima i pekmezu.

ANDSKA JAGODA (lat. Physalis peruviana) omiljeni sastojak latinoameričke kuhinje. a koristi se za pripremu salsa koja se poslužuje uz tortilje ili zelene čili papričice pržene u tijestu. Plod sadrži puno vitamina C, može se jesti sirov ili se ukuhava u marmelade, a svježeg se ne preporuča pojesti više od 6 odjednom. Slatkaste bobe jedu se svježe i sastavni su dio voćnih salata u kombinaciji sa ostalim voćem.

BOSILJAK (lat. Ocimum basilicum L.) Svježe natrgani listovi bosiljka odlični su za salatu od narezane rajčice. Bosiljak možete rezati na podjednake trakice, tzv. chiffonade, i upotrijebiti ih kao fini gurmanski dodatak za juhe, umake i bruschette. Bosiljak je jako dobro dodavati masnim jelima, kao što su masna svinjska pečenka, ragu, ovčetina ili pečena guska, jer će uz dodatak bosiljka jela biti ukusnija i lakše probavljiva.

ČILI (lat. Capsicum) se upotrebljava za začinjanje jela od povrća, pikantnih umaka, namaza, kao dodatak kravljem siru, variva od paprika i graha, a važni je sastojak popularnog meksičkog jela Chili con carne. Sastavni je dio svih ljutih, pikantnih umaka poput karija (currija), tabasco umaka, meksičkih salsa. Može se kombinirati i sa slatkim namirnicama.

ČUBAR (lat. Satureja hortensis) je začin koji je mirisu i okusu vrlo sličan papru, , pa se mnogo upotrebljava u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar. Nasjeckanim svježim listovima čubra posipaju se salate od krastavaca i drugog povrća, posebno graha i rajčice. Od bilja možete spremiti različite delikatesne salate, namaze, juhe, variva i slastice koje će vas oduševiti svojim okusima i mirisima.

KADULJA (lat. Salvia officinalis) Ima ljekovita antibakterijska i antigljivična svojstva. Među mnogobrojnim ljekovitim svojstvima su: smanjivanje šečera u krvi, regulira rad crijeva i želuca, pomaže kod migrena i reume, pomaže kod krvarenja i upala i ublažava depresiju i stres. Kadulja se može koristiti u obliku čaja, ulja, naljeva, uvaraka, vina, losiona i tinktura. Koristi se i u kuhinji kao začin kod pripreme umaka, juha i jela od povrća. Ne preporučuje se dugotrajno uzimanje visokih doza čaja od kadulje.  Kaduljino ulje je snažnog djelovanja, zbog čega se mora oprezno koristiti jer može biti toksično.
Kadulja se ne preporučuje   trudnicama, osobama sklonima epileptičnim napadajima, osobama s visokim tlakom te dojiljama zbog mogućnosti manjeg lučenja mlijeka.

KIM (lat. Carum carvi) je klasičan začin teškoj hrani: jelima od krumpira, mahunastog povrća, kupusa i dodatak u pecivima. Listovi kima imaju okus peršina i kopera, pa je izvrstan dodatak supama i salatama. Korijen se može kuhati, kao svako drugo povrće. Plodovi su omiljeni naročito u židovskoj, sijeverno i istočno europskoj kuhinji, kao začin pecivima od raži, gulašu, siru, kolačima, jabukama i rakiji. Ni nakon dužeg vremena plodovi kima ne gube na kvalitetu i aromi. Od kima se rade likeri i rakije.

KOMORAČ (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci. Od lukovice komorača priprema se krem juha, a ostale pire ili krem juhe od komorača pripremaju se u kombinaciji s mrkvom, špinatom, rajčicom ili patlidžanom. Stabljike komorača koriste se za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva. Komorač se može pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati. S komoračem se mogu pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve.

KRASULJICA (lat. Anthriscus cerefolium) je klasični začin francuske kuhinje, i vrlo sliči peršinu, od kojeg se razlikuje po nešto manjem i svjetlijem lišću, a njen okus je više slađi i skloniji komoraču. Kao začin upotrebljavaju se sitno isjeckani listovi. Svježi listovi se dodaju salatama, juhama od povrća, umacima i omletima. Može poslužiti i kao zamjena za peršin. Često se dodaje francuskoj začinskoj mješavini fine trave (fr. fines herbes). Listovi se koriste svježi ili ih dodamo u jelo na samom kraju kuhanja. Krasuljicom se začinja namaz od maslaca i svježeg kravljeg sira. Začinska svojstva sušene krasuljice su slaba.

LIMUNSKA TRAVA (lat. Cymbopogon citratus) koristi se u azijskim jelima, pretežno u indijskoj i vijetnamskoj kuhinji. Služi kao začin, čaj i za poboljšavanje ukusa drugih čajeva jer mu daje limunsko-citrusni miris i okus. Čaj od limunske trave ima ljekovita svojstva: smiruje, olakšava prehladu, artritične bolove, poboljšava probavu. Stabljika se izreže i stavi u hladnu vodu dok uzavre. Ostavi se 20-ak min a onda procijedi. Uz dodatak mente dobijemo vrlo ukusan i osvježavajući čaj. Preko ljeta može koristiti kao prirodni i učinkoviti repilent za odbijanje komaraca.

MAŽURAN (lat. Origanum majorana) je vrlo ljekovita biljka čije se eterično ulje koristi kod ublažavanja simptoma astme, bronhitisa, upale sinusa, glavobolje žgaravice i mučnine. Mažuran je izuzetno važan u industrijskoj preradi hrane pa zajedno s timijanom čini začinsku mješavinu u proizvodnji kobasica. Stavlja se u dressinge za salate, dodaje umacima na bazi rajčice, gljiva, patlidžana, maslaca i riba, juhama od školjaka, povrtnim jelima, a naročito kupusu, krumpiru i grahu.

ORIGANO (lat. Origanum vulgare) je jedna od rijetkih biljaka koja ima jaču aromu osušena nego kada je svježa. Najčešće je korišteno začinsko bilje, pa ga tako ima u mnogim svjetskim jelima. Jedno od najpoznatijih jela u kojem je neizostavan je pizza pa ga ujedno nazivaju pizza začin. Ako možete birati, uvijek je prvi izbor svježi origano. U pripremi uvijek koristite samo lišće bez grančica. Kod pripreme jela blažeg okusa origano može prevladati svojom jačinom i čak biti gorak, pa u takvim jelima umjesto origana koristite mažuran.

PERŠIN (lat. Petroselinum crispum) je najpopularniji začin u svijetu, koristi se u juhama, tjesteninama, uz ribu na gradelama. Eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća. Peršin je bogati izvor antioksidansa i vitamina C. Korijen i list, odličan su izvor folne kiseline.

RUTA ili RUTVICA (lat. Ruta graveolens) je vrlo stara ljekovita i začinska biljka. OPREZ: U PREVELIKIM KOLIČINAMA MOŽE IZAZVATI ZDRAVSTVENE PROBLEME, A TRUDNICAMA JE STROGO ZABRANJENA JER IZAZIVA POBAČAJ.  Istarska rakija pomiješana s rutom (travarica), daje rakiju posebnog intezivnog okusa. Takva rakija ima antibakterijska svojstva, upotrebljava se kod vrtoglavice, menstrualnih tegoba, živčanih bolesti, teškog disanja, želučanih tegoba, reuma, gihta, kožnih bolesti.

VEGETA ili LJUPČAC (lat. Levisticum officinale Koch) ima jak i aromatičan miris koji podsjeća na celer. Nezamjenjiv je začin u juhama, složencima s povrćem i umacima, kao i pečenjima i jelima od mesa. Posebnu aromu i specifičan miris daje ljutenici, uz ajvar u nas najpopularnijoj vrsti zimnice od usitnjenog povrća. Kod dodavanja ovog začina u jela treba biti odmjeren, vrlo lako nadvlada ostale začine i osnovni miris jela.

VLASAC (lat. Allium schoenoprasum L ) po okusu podsjeća na luk, samo nešto blažeg okusa. Karakteristčni miris po luku biljci daju spojevi sumpora, koji su sastavni dio eteričnog ulja. Svježi listovi sadrže i puno vitamina A i C, nešto vitamina B te fosfor i željezo. Upotrebljavajte samo svježe listiće, koje od proljeća do jeseni režite s biljke. Sitno narezane listove posipajte po jelu.

Biljke za tamnije prostore

U tekstu koji slijedi saznajte koje biljke možete držati u prostorijama sa malo dnevnog svjetla, kao što su uredi ili hodnici, a čine stalni asortiman u MBMovoj ponudi sobnog bilja.

BILJKE ZA TAMNIJE PROSTORE
1. Sansevieria (sanseveria)
Jedna od najomiljenijih sobnih biljaka zbog lakoće održavanja. Dobro podnosi sjenovit položaj i suhi zrak. Tokom zime ju je dovoljno zaliti jednom mjesečno, ne tolerira vlažnu zemlju jer onda počinje trunuti. U MBM Vrtnim centrima imamo stalnu ponudu više vrsti sanseveria.

2. Zamioculcas
Ova biljka više voli manjak svjetla nego višak, te ju je najbolje smjestiti u sjenoviti položaj, a zalijevati je maksimalno jednom mjesečno. Osim što je vrlo jednostavna i nezahtjevna za održavanje, za ovu biljku postoji vjerovanje da donosi novac i sreću pa je zbog nabrojanih karakteristika omiljena biljka za urede i poslovne prostore.

3. Aspidistria
Vrsta za početnike ili one zaboravljive koji se ne stignu često baviti svojim sobnim (ili uredskim) biljem. Dobro podnosi sjenovito mjesto sa malo dnevnog svjetla, prašinu i dim, a zalijevati je treba rijetko jer bolje podnosi sušu nego vlagu, pogotovo ako je u prostoriji niža temperatura.

4. Aglaonema
Dekorativna biljka poznata zbog svog prekrasnog lišća, a vrlo omiljena u uredima radi lakog održavanja. Dobro podnosi sjenovito mjesto bez direktnog sunca, iako joj neće škoditi ni ako je ponekad ostavite na svjetlom mjestu. Ljeti treba zaljevanje jednom tjedno, a tokom zime po potrebi, odnosno kada primjetite da je zemlja suha.
…..JOŠ NEKE TRADICIONALNE UREDSKE BILJKE

1. Yucca
Juka je vrlo prilagodljiva dekorativna, sobna biljka, koja dobro podnosi suhi i topli zrak, ali i hladnije temperature. Potrebno joj je svijetlo mjesto na direktnom suncu i ne prečesto zalijevanje (prosječno svakih 14 dana).

2. Nolina (Slonova noga)
Zbog svoh neobičnog i egzotičnog izgleda jedna je od najpopularnijih sobnih biljaka. Zahtjeva svijetlo mjesto sa dosta direktnog sunca. Zalijevati ju treba jako rijetko jer više voli suhu zemlju nego vlažnu (dovoljno je jednom mjesečno).

3. Dracena
Biljka popularna zbog svoje pristupačne cijene, i lakog održavanja. Traži svijetlo mjesto i zaljevanje prosječno jednom u 10 dana.

4. Ficus
Idealna biljka za svaki uredski prostor. Traži svjetlo mjestom redovito zalijevanje (barem jednom tjedno), mjesto bez propuha, a ne voli selidbu sa jednog mjesta u prostoru na drugi nakon što se adaptirao na prvotno mjesto.

Sadnica ružmarina na radnom stolu povećati će vam pamćenje za 75%

Sljedeći put kada vas na poslu dovedu na rub pameti neostvarivim planovima sjetite se Shakespeareove Ofelije. Nakon što ju je Hamlet izludio, ona luta oko dvorca i bere ružmarin mrmljajući: “Tu je ružmarin, za sjećanje: moli za ljubav, pamti!”. Znanstvenici sa Sveučilišta Northumbrije u Velikoj Britaniji pokazali su da je Ofelija imala pravo. Nakon što je 48 studenata bilo “izloženo” ružmarinovom ulju, na testovima pamćenja postigli su mnogo bolje rezultate od onih koji nisu mirisali tu biljku, a tijekom testa su se osjećali koncentriranije.

Jedna sadnica ružmarina iz MBM Vrtnog centra na vašem radnom stolu pridonjet će boljem pamčenju i koncentraciji, a prostor zamirisati ugodnim mirisom mediterana.